Liga šampiona

2024-02-17

16:00

SG BBM Bietigheim

vs

Budućnost Bemax

Istorijat

Ženski rukometni klub Budućnost osnovan je 13. februara 1949. godine i egzistirao je u sklopu Sportskog društva ”Budućnost”.


Prva međurepublička utakmica u Pobdgorici odigrana je 13. februara 1949. između ”Budućnosti” i ”Juga” iz Dubrovnika. Rezultat je bio 5:2 (3:1) za ŽRK Budućnost.


Budućnost prvi put osvaja naslov prvaka Crne Gore 1962. godine, a u sezoni 1972/73 ulazi u Drugu saveznu rukometnu ligu. Plasman u Prvu saveznu ligu izboren je nakon osvajanja prvog mjesta u Drugoj saveznoj ligi u sezoni 1980/81. Već u trećoj sezoni u društvu najboljih timova na saveznom ligu, Budućnost osvaja svoj prvi trofej – nacionalni Kup 1984. godine.


U narednoj, sezoni 1984/85, Budućnost osvaja i prvu titulu prvaka tadašnje SFRJ. Prvi evropski trofej u Podgoricu stiže 1985. – u dvomeču finala naš klub bio je uspješniji od slovačkog Starta iz Bratislave za titulu u IHF Kupu pobjednika kupova. Na klupi našeg kluba bio je legendarni Vinko Kandija koji je postavio temelje generacija koja je ''zaludila'' navijače u ''Morači'', koja je tih godina bila neosvojiva tvrđava za gostujuće timove.


Na drugi evropski trofej nije se dugo čekalo, jer je sjajna generacija koja je dominirala terenima SFRJ osamdesetih godina prošlog vijeka, osvojila IHF Kup u sezoni 1986/87. Šef stručnog štaba bio je Nikola Petrović, trener koji je vodio Budućnost u dva vijeka i četiri države. Bile su to godine fantastičnih uspjeha i godine u kojima je rukometna euforija u glavnom gradu dostizala kulminaciju.


Uz dominaciju u domaćim okvirima i dva trofeja na međunarodnoj sceni, Budućnost postaje prepoznatljiv brend na evropskoj rukometnoj mapi i stalni učesnik Kupa, odnosno Lige šampiona od sezone 1995/96.


Na prelazu između dva milenijuma, od 1996. do 2002. podgorički klub je šest godina zaredom stizao do polufinala Lige šampiona, ali nije uspijevao da preskoči posljednji stepenik ka toliko čekanom snu brojnih navijača kluba. Najbliži je bio 2002. godine - nakon remija u Budimpešti (32:32), Budućnost je bila na pragu ostvarenja decenijskog cilja, ali je Herc slavio (32:31) u prepunoj „Morači”.


Drugi trofej Kupa pobjednika kupova stiže u Podgoricu 20. maja 2006. kada je ostvarena velika pobjedu (26:23) u drugom meču finala u Đeru, nakon remija (25:25) u prvom duelu u Podgorici. Trener tima bio je Nikola Petrović, stručnjak kome je to bio drugi evropski trofej sa našim klubom (IHF Kup osvojen 1987. godine), a Elena Dmitrijeva sa 15 golova u dvomeču najzaslužnija za novi trofej u bogatoj riznici kluba.


Od sezone 2008/09 kreće i Regionalna liga, u kojoj je Budućnost dobila kvalitetne protivnike i priliku da u kontinuitetu ima takmičarske mečeve tokom sezone – pored našeg kluba učesnici su bili Hipo, Podravka, Krim, Zaječar, Metalurg itd. U prvoj sezoni osvojeno je drugo mjesto, da bi već u sezoni 2009/10, ''plave'' osvojile naslov najboljeg regionalnog tima. U klupskim vitrinama, Budućnost ima šest trofeja Regionalne lige.


Novi evropski trofej osvojen je 2010. kada je najveći crnogorski klub po treći put osvojio Kup pobjednika kupova i to nakon što je u finalu bio uspješniji od danskog Kif Vejena.


U oba duela Budućnost je slavila pobjedu – u Danskoj 23:20 uz osam golova Katarine Bulatović i 18:16 u Podgorici, gdje je najefikasnija bila Marija Jovanović sa šest pogodaka. Bio je to prvi evropski trofej za Dragana Adžića koji je sa ''plavima'' kasnije, dva puta, pokorio Stari kontinent.


Na najvredniji trofej u evropskom rukometu čekalo se do 2012. kada je Budućnost nakon nezaboravnog majskog dvomeča protiv Đera pokorila Evropu i to zahvaljujući većem broju postignutih golova u gostima od mađarskog velikana. Egzibicija protiv Larvika u polufinalu bila je samo uvertira za nezaboravni dvomeč sa Đerom – poraz (29:27) u Vespremu uz izdanje za pamćenje i 14 golova Bojane Popović, a potom drugi meč u krcatoj ''Morači'' i pobjeda (27:25), uz devet pogodaka Katarine Bulatović. Tog 13. maja 2012. generacija koju je sa klupe predvodio Dragan Adžić dosadanjala je snove svih koji su u bogatoj istoriji nosili dres najvećeg crnogorskog kluba. Trofej Lige šampiona napokon je stigao tamo gdje mu je mjesto vjerovatno bilo i ranije. Uspjeh koji su sanjale brojne generacije kluba donio je i najveće državno priznanje – 13. julsku nagradu.


Iako je nakon osvajanja prvog trofeja Lige šampiona u klupskoj istoriji 2012. godine, ekipa doživjela brojne promjene i u sezonu ušla sa znatno mlađim sastavom, Budućnost je ostvarila sjajne rezultate i u sezoni 2012/13. Ekipa je ispunila glavni cilj i stigla do glavne runde Lige šampiona. Budućnost je osvojila i trofej Regionalne lige, četvrtu godinu zaredom. Budućnost je oduševila izdanjima u Ligi šampiona u sezoni 2013/14 i stigla do finala najkvalitetnijeg takmičenja na Starom kontinentu. Klara Voltering i saigračice u polufinalu završnog turnira u Budimpešti nakon dramatičnog meča i produžetaka slavile su protiv Vardara 22:20, a u finalu su poražene od Đera 27:21.


Budućnost je u sezoni 2014/15 drugi put u klupskoj istoriji osvojila trofej Lige šampiona i to na impresivan način – ostvareno je 15 pobjeda uz samo jedan remi. Budućnost je u polufinalu u Budimpešti, deklasirala Vardar (27:17), a dominaciju je potvrdila i u meču za trofej u kojem je savladala Larvik (26:22) i zaokružila sezonu za pamćenje. Najtrofejniji crnogorski klub osvojio je i šesti trofej Regionalne lige u klupskoj istoriji, nakon što je u regularnom dijelu sezone ostvario maksimalan učinak i šest pobjeda, a finalni turnir nije odigran zbog finansijskih problema sa kojima su se suočili neki od klubova koji učestvuju u takmičenju.


I u naredne dvije sezone, ''plave'' su stizale do završnog turnira elitnog takmičenja u Budimpešti, ali je Đer 2016. i 2017. bio nepremostiva prepreka u polufinalnim duelima, pa je četvrto mjesto bio krajnji domet našeg tima. Od promjena sistema takmičenja, finalni turnir Lige šampiona igrao se šest puta, a Budućnost je četiri puta bila učesnik smotre četiri najbolja evropska tima. Završni turnir naše djevojke propustile su u sezonama 2017/18 i 2018/19 – Đer i Vajpers zaustavile su naše šampionke u četvrtfinalu, posljednjoj prepreci na putu ka mađarskoj prijestonici.


Sezona 2019/20 je prekinuta zbog pandemije virusa COVID-19, dok je u posljednjoj, sezoni 2019/20 naš tim ostvario odličan rezultat na evropskoj sceni plasmanom među osam najboljih timova i to nakon eliminacije favorizovanog, mađarskog FTC-a. Na putu do finalnog turnira u mađarskoj prijestonici, izabranice Bojane Popović u četvrtfinalu je zaustavio Đer.


Šest evropskih trofeja i sedam titula regionalnog šampiona, 34. titule prvaka i 28 trofeja nacionalnog Kupa u četiri države (SFRJ, SRJ, SCG i Crna Gora) krase vitrine najvećeg crnogorskog kluba, koji je četiri puta proglašavan za najbolji sportski kolektiv u zemlji i koji je uz Đer najuspješniji učesnik Lige šampiona svih vremena, odnosno od formiranja tog takmičenja 1994."