LIGA ŠAMPIONA

2018-11-17

19:00h

ŽRK Budućnost

vs

Larvik HK

Legende

MAJA BULATOVIĆ

1998-2006

U Budućnosti je provela gotovo cijelu karijeru (samo jednu sezonu bila je u Španiji), za podgorički klub kaže da joj je ''ikona i svetinja'', te da ''svaki dan počinje i završava'' sa najvećim crnogorskim sportskim brendom. Budućnosti je dala sve, dvije decenije bila idol navijača u ''Morači'', u Budućnosti je ostala i po završetku blistave karijere.

Od 1986. i debija sa samo 17 godina do 2006. trajala je karijera legendarne rukometašice koja je u karijeri osvojila brojne trofeje u okvirima nekadašnje SFRJ, ali i jedan evropski trofej – IHF Kup 1987. Jedina je igračica koja je imala čast da odigra svih šest polufinala Lige šampiona na prelazu između dva milenijuma. Kao igračica nije stigla do finala elitnog takmičenja, nedostatak sreće ili nešto drugo, tek san trofejne generacije i navijača nije postao java za vrijeme generacije koju je predvodila.

Ono što nije uspjela kao igračica uradila je međutim, kao direktor kluba i to dva puta – Budućnost je za vrijeme njenog mandata dva puta pokorila Evropu i to 2012. i 2015. i svrstala se u red najuspješnijih učesnika Lige šampiona svih vremena.

Bojana POPOVIĆ

1998-2006

Zvanično priznanje nije dobila, ali rukometni stručnjaci i javnost su nepodijeljenog mišljenja – najbolja je igračica planete u posljednje dvije decenije. U Budućnost je došla 1998. i to kao 18-godišnjakinja, a iz našeg kluba vinula se u zvijezde evropskog rukometa. Potom je osam godina harala terenima u Danskoj, zemlji koja je tada imala najjaču ligu u Evropi, a na kraju ponovo obukla plavi dres i stavila tačku na blistavu karijeru.

Na prelazu između dva milenijuma, bila je dio sjajnih generacija Budućnosti koje i pored dominacije na nacionalnom nivou, nijesu uspjele da ostvare san i dođu do finala Lige šampiona. U Danskoj je za osam godina osvojila pet trofeja Lige šampiona. Vratila se 2010. i nakon novog polufinala u sezoni 2010/11, u narednoj ostvarila misiju zbog koje je uprava kluba uložila velike napore da je vrati u njenu drugu kuću. Bojana je predvodila Budućnost u istorijskoj 2012. kada je na grbu ''zakačena'' prva evropska zvijezda. Karijeru je najprije okončala nakon trofeja Lige šampiona i olimpijskog srebra 2012, ali se vratila 2016. i nastupila za Crnu Goru na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru.

Sa šest titula prvaka Evrope prva je na listi najtrofejnijih igračica Lige šampiona, a po završetku karijere ostala je u Budućnosti, gdje obavlja funkciju sportskog direktora i pomoćnog trenera prvog tima.

OLGA SEKULIĆ

1998-2006

Od njene generacije krenulo je rukometno ''ludilo'' u našem glavnom gradu koje traje i danas. Osamdesetih godina prošlog vijeka rukomet je u Podgorici postao sport broj 1, a Budućnost najveći sportski brend naše države zahvaljujući temeljima koje je postavila generacija u kojoj je Olga Sekulić bila jedna od ključnih karika.

Protivnički golmani drhtali su od projektila koji je imala u ruci, a ''Morača'' grotlo u kojem je bilo gotovo nemoguće osvojiti bodove. Generaciju koju je selektirao legendarni Vinko Kandija prvi domaći trofej osvojila je 1985. i od tada kreće dominacija na prostoru nekadašnje SFRJ. Tri titule prvaka države, četiri osvojena naslova Kupa Jugoslavije i trofej pobjednika IHF Kupa 1987. kao evropsko priznanje za sjajnu generaciju. Sva individualna priznanja teško je nabrojati. Više puta dobijala je priznanje za najboljeg igrača i strijelca u Jugoslaviji, bila je i najbolji strijelac i najbolji lijevi bek na planeti.